Укупно приказа странице

недеља, 31. јул 2016.

Nada Petrović / Tek onako... Da se ne zaboravi...





Ispisujem stare sorte jabuka... Tek onako... Da se ne zaboravi... Nekih se sama setim, za neke pitam još ono malo starijeg naroda što nije izlapelo, neke od njih imam u okućnici i njivi koja je u blizini kuće...
·         Batulenka
·         Belojabuka
·         Budimka ( đula)
·         Devojačka crvenka
·         Đulica
·         Funtača
·         Kablarka
·         Kolačara ( pogačara)
·         Kožara
·         Krstovača
·         Lubeničarka
·         Masnjača
·         Ovčiji nos
·         Pamuklija
·         Petrovača
·         Rebrača
·         Senabija
·         Slatkara ( slatkuša)
·         Šarunka
·         Šimširka
·         Šumatovka
·         Tetovka
·         Timočanka
·         Vidovdanka
·         Zelenika
Kolačara rodi za pune kanate, al’ ne zadrži se ni desetak na grani da se obere... Traži i ona od pre desetak godina da se prska otrovima... Ne prskamo je... Nek samo tri na granama ostanu biće dovoljno da deca i ja ne zaboravimo kako sjakti kada se obriše o rukav i zagrize, i usne stisne, i zamiriše... A ono staro stablo pred kućom skoro da nema grane... Napala ga guba, pečurka koja kao trud raste i ispija ono malo sokova što je u njoj još ima...

Sedim pod vinovom lozom, autohtona vrsta, koja je pustila lijane preko dunjca pa na tu jednu jedinu granu starice kolačare... Posmatram kako je šimširov moljac uništio grmlje preko trideset godina staro... A nije ga ranije bilo... Došlo vreme i šimšir otrovima da se šprica... Pogled mi pada na bor preko dvadeset metara visok... I on se prošle godine osušio, kao i brest... Nešto se čudno dešava... 

PS: Ne pomenuh ti ujnu, vidoh je juče,.. Žali se da mora kokoške da kolje, onih nekoliko komada što ima... Danima unazad razbije jaje, a u njemu nigde žumanca... Ma rekoh ti nešto se čudno dešava...






PSS; Evo setih se i pesme Vojislava Ilića Mlađeg (1877-1943)
pod nazivom

EVO JABUKA!

Dobro došla, draga deco!
Neka vam je sretna škola!
Donosim vam puno sreće
I jabuka puna kola:
Narandžaste i rumene,
Bele, žute i crvene!
Nemamo noža, ni tanjira!
Svak po jednu neka bira!
Svaka od njih - razne boje _
ima lepo ime svoje:
Gospođinke i budimke,
I podrinke i dobrinke
I malinke i maslinke,
Arnautke i prokupke,
Carke, šarke i arapke,
Bećanlije, ciganlije,
Šećerlije, šerbetlije,
Senabije, đulabije,
Ovajlije, popadije,
Pamuklije, zvorniklije,
Poskurije i zlatije,
Pepeljuše, rebeljuše,
Kolatuše i mekuše,
Kiseljajke, kosturajke,
I perajke i đulajke,
Džemurlike, šarenike,
Rumenike, belunike,
Okruglice, madžarice,
I sitnice i ružice
I limunke i sladunke!
Jastrepčanke, kadumanke,
Timočanke i trnjanke,
Pegavuše i šarulje
I zimuljke i dugulje,
Kolubarke i kopljarke,
Zaječarke i zvečarke,
I lešnarke i maslarke,
I erdeljke i žuteljke!
Kolačare i KOŽARE,
I grožđare i projare.
Nikolaje i sretnaje,
Ilinjače, medenjače,
Ivanjače i zimnjače.
Petrovače, vidovače,
Simkovače i tikvače,
Kolajnače, prosenjače,
Tanjirače, gradinjače,
Ovrljače, kotrljače,
I slatkače i rebrače,
Mirisavke i
Resavke!

                                         Nada Petrović


3 коментара:

  1. Zavidno poznavanje izabrane teme,sve postojece I nepostojece su nabrojane ali sa razlogom bas lepim.

    ОдговориИзбриши
  2. Драга Надо, колачара у воћњаку крај куће у Расинској долини, још увек даје доста плодова. Не прскамо је, не ђубримо, једноставно тако животари своје дане на киши, ветру и сунцу. Имам једну, не знам како се зове (пок.свекар и свекрва нису је звали својим именом, већ "печуркача"). Ово име су јој дали по јако великој печурки која расте негде на половини стабла. Секли су део те печурке, ша је ситно сецкали и стављали у левак где капље из казана комова љута ракија. Ракија је јединствена по укусу и мирису. Дрво јабуке је још живо, нисам дала да га склоне, када је мој син рушио стару кућу која је већ била у паду. То је тако желео власник машине, којом је рушио а јабуку тј. дрво сам одбранила мојом маленкошћу: "Ко обори јабуку, обориће и мене!" Ако је толике године ту расла и толико ракије усладила, зашто да је сада склањају? Што каже наш народ: Не тражи ни воду ни леба. Нека је ту где је деда посадио. Као да ме је чула, сада су јабуке нешто крупније, или се мени чини, јер сам победила...:) Род јабуке је доста тврд а када се загризе врло брзо део угриза потамни као ћилибар. Када правим питу, обавезно пре рендања припремим сок од лимуна да попрскам да не потамни или додам колачарку.
    Леп пост, за незаборав... Хвала, уживала сам....

    ОдговориИзбриши