Čarls Simić / Balada o točku

Balada o točku 

znači to je biti točak
znači to je biti vezan za paoke
dok obruč škripi dok glavčina melje
znači to je to pobrkati nebo i zemlju
govoriti o zvezdama na drumu
o kamenju zapenjenom na ledenom nebu
patiti kao što točak pati
podnositi njegov nezamisliv teret

da je to barem točak oštrača
imao bih svetlost njegovih iskri
da je to barem mlinski kamen
imao bih mliva da zabavim usta
da je to barem točak ruleta
levo bi oko motrilo desno u vrtnji

znači to je to
biti prikovan za vrednovno rebro točka
kretati se brzinom mrtvačkih kola
kretati se brzinom pod balvanima
niz planine noću

***

o čemu misliš ljubavi
dok okreće se točak

mislim o konju tamo napred
kako mu se pahuljice hvataju u grivu
kako trese lepom glavom s naočnjacima
mislim kako nas u proleće
dve ptice vuku za sobom dok lete
kako je jedna od njih vrana
a druga lastavica
mislim kako u leto
nikoga nema tamo napred
osim oblaka na plavom nebu
osim sumraka na plavom nebu
mislim kako je u jesen
neki čovek upregnut tamo napred
bradat čovek sa đemom među zubima
grbavac sa ćebetom preko ramena
koji tegli točak
težak kao zemlja

***

zar ne čuješ kažem zar ne čuješ
kako točak govori dok se vrti

čini mi se da me prigrljuje bliže
da ima majčinske nagone
da mi priča priču za laku noć
da zna put kući
i da škrgućem zubima baš kao otac

čini mi se
da mi šapuće
da treba samo
da zaustavim dah
pa da se prestanem vrteti.

Čarls Simić

                                Fotografija sa Pinteresta