Međ zaboravljenima
I sve bi ruke da mi je ruku
no bršljan prstiju po zemlji popao...
I sve bi oči da mi je očiju,
al život posta maska bezvida...
Majko...
Umirem ti od stida...
Sveću ne upalih
međ svećama ugašenim...
Ostadoh, ruševna i žalna,
s onima koji duše nemaju...
Zaboravljena
međ zaboravljenima...
Nada Petrović
Нема коментара:
Постави коментар