Pučina pukline
Ti pred čijim gladnim pogledom skrivam prazne ruke,
ti pred čijim teturanjem sklanjam se u stranu da ne vidiš klecanje,
ti koji si u stalnom strahu da ne otkriješ da sam prestala da se borim,
ti koji dok mucaš od bola i ne slutiš da ti nije dato da čuješ moje jektanje nutarnje,
da spoznaš kako mi je dok čekam da se vrata zatvore i ulice prigrle tvoje korake,
da bih skinula masku poluosmeha koja visi kao isprana zastava na katarci
da bih se okrenula ka pučini pukline gde nestaje osećanje da postojim.
Ti nikada nisi i nikada nećeš da naslutiš kako se ostatka života bez tebe bojim.
ti pred čijim teturanjem sklanjam se u stranu da ne vidiš klecanje,
ti koji si u stalnom strahu da ne otkriješ da sam prestala da se borim,
ti koji dok mucaš od bola i ne slutiš da ti nije dato da čuješ moje jektanje nutarnje,
da spoznaš kako mi je dok čekam da se vrata zatvore i ulice prigrle tvoje korake,
da bih skinula masku poluosmeha koja visi kao isprana zastava na katarci
da bih se okrenula ka pučini pukline gde nestaje osećanje da postojim.
Ti nikada nisi i nikada nećeš da naslutiš kako se ostatka života bez tebe bojim.
Nada Petrović
Нема коментара:
Постави коментар