"Umetnost se kod nas, u najširim
slojevima, još smatra razbibrigom, nečim pomalo nedozvoljenim, ženskastim,
nedoličnim za pravog muškarca. Mada smo bez sumnje jedan od najmudrijih naroda
u Evropi, profesionalnih mislilaca kod nas je uvek bilo malo, a reč filozofija
još se upotrebljava kao uvreda ("Nemoj tu da mi filozofiraš!").
Poslednjih dvadesetak godina predstavu o umetniku donekle je ispravila
televizija: kod nas se, naime, ceni samo ono što televizija prikazuje od
umetnosti, a to su uglavnom pevači, zabavljači, voditelji, glumci, kaskaderi...
Naša vekovna glad za blagostanjem još se nije sasvim zasitila, još nam se želje
i nade vrte oko čvrstih, pouzdanih i opipljivih stvari, oko kupovanja zemljišta
i imanja, građenja kuća, podizanja ograda, posedovanja snažnih mašina,
školovanja dece na fakultetima posle kojih će brzo doći do svog komada hleba. Još
od malih nogu, dakle, naš budući umetnik, koji mutno oseća da sa njim nešto
nije u redu, jer ga ne zanimaju stvari koje ostali cene iznad svega, biće
prokažen svojim nevidljivim belegom. Samo od njegove sposobnosti da se
prerušava zavisiće hoće li na svojim nejakim plećima osetiti, već u tom periodu
umetničke larve, opaku težinu duhovnog linča u maloj sredini, koja još nije
zrela da ga primi. Hej, spusti se malo s oblaka na zemlju! Opet spavaš? Gde si?
Prvo nauči matematiku, pa onda budi šta hoćeš! Gledaj od čega se živi!...A
onda, jednoga dana, vučen neprestano onom zlatnom niti, naoružan patnjom,
otporan na nerazumevanje, pronaći će put do sebe i sredine koja će ga
prihvatiti. I tada će od svih onih godina poniženja, neuzvraćenih ljubavi,
dosada i bezizlaza iskristalisati svoj oblik, svoju reč, razrešenje one davne
misterije koja ga je mučila. Spor će biti zaboravljen, a ono daleko vreme kada
ga nisu razumevali, ni prihvatali činiće mu se kao najlepše doba života.
..Ako se, na nesreću,
rodite talentovani za umetnost, a to se svakome može dogoditi, jer, lepe
devojke i talentovani ljudi rađaju se podjednako svuda po zemaljskom šaru,
čekaju vas mnoge nevolje.
Na vas će najpre biti
ljuti brojni ljudi od nauke, koji se već vekovima trude i zlopate da naučno objasne
šta je to, u stvari, talenat? Među tim receptima, najčešći su oni izraženi u
procentima, jer nauka još nije shvatila da se čuda ne mogu brojčano izraziti.
Tako ćete često čuti da je talenat, u stvari, "devedeset devet odsto rada
i samo jedan odsto predodređenosti...." što je, možda, donekle tačno, ali
ponovo ostaje potpuno neobjašnjiv onaj jedan kobni procenat, koji sumorni rad
preobražava u duh, baš kao što jedan procenat kvasca učini da naraste devedeset
i devet odsto ravnodušnog brašna, koje bi se inače, ubuđalo u vreći.
No, vratimo se mržnji:
zašto vas neće voleti?
Najpre, zbog toga što ste
talenat stekli bez ikakvih ličnih zasluga. Niste ga ni nasledili, a i ako
jeste, ne znate od koga! Roditelji su vam bili pristojni, prosečni ljudi, baba
i deda, takođe... Možda je neki vaš daleki predak, za koga niste ni čuli,
poslao kroz vreme i svoju krv tu kobnu, nerazumljivu klicu talenta što je
vekovima tinjao u njemu, da bi tek u vašim žilama pronašao pravu reku u koju će
položiti svoje mlade?
Neće vas voleti ni zbog toga što vam niko nije dodelio ukazom talenat, jer na ono što se dodeljuje može se i uticati; može se oduzeti, smanjiti, sprečiti, dozirati, prebaciti na nekog drugog, pozajmiti, ustupiti, prodati, konfiskovati, a talenat je, kao što je poznato, nemoguće krivotvoriti, umnožavati i deliti... Talentu se ne može ništa, sem što je lako moguće zagorčati život njegovom nosiocu, a za to će se svi i te kako pobrinuti - iskusićete to na sopstvenoj koži, ako na nesreću posedujete bilo kakav umetnički talenat!
Neće vas voleti ni zbog toga što vam niko nije dodelio ukazom talenat, jer na ono što se dodeljuje može se i uticati; može se oduzeti, smanjiti, sprečiti, dozirati, prebaciti na nekog drugog, pozajmiti, ustupiti, prodati, konfiskovati, a talenat je, kao što je poznato, nemoguće krivotvoriti, umnožavati i deliti... Talentu se ne može ništa, sem što je lako moguće zagorčati život njegovom nosiocu, a za to će se svi i te kako pobrinuti - iskusićete to na sopstvenoj koži, ako na nesreću posedujete bilo kakav umetnički talenat!
I tako, posle svih
studija, doktorata, katedri, simpozijuma i savetovanja, dogovora i sporazuma,
pojavljuje se talenat tamo gde ga niko nije očekivao, u telu kakve sumnjive
spodobe, koja nikako ne uspeva da se uklopi u pristojnu životnu šemu. Da ga nagrade?
Ko je siguran da neće odgristi uvo predsedniku žirija? Možda uopšte neće doći
na primanje, a i ako dođe, kako će biti odeven, koga će sve dovući sa sobom,
koje sve sumnjive tipove sa kojima se druži - na kraju, šta će kazati dok se
bude zahvaljivao za nagradu?
Zar nije mnogo lakše
nagraditi nekoga bez talenta, ali pristojnog, a talentovanom je i njegov
talenat ionako dovoljna nagrada! Jer, šta ako taj talenat posle zabrlja, šta
ako se pokaže nedostojnim nagrade koja mu je dodeljena? Kako onda uzeti nagradu
natrag, kako opozvati talenat?
Proglasiće vas manijakom,
amoralnim, lenjivcem, alkoholičarem, skribomanom, srebroljupcem, špijunom;
meriće vaš talenat opšte priznatim talentima iz prošlosti i neće naći sličnog,
jer je svaki talenat nov, izuzetan i neponovljiv, uvek drugačiji od prethodnih,
pa će vas proglasiti netalentovanim, zadržavši ipak privilegiju koja pripada
samo talentima, da vam zavide i da vas mrze.
I ma koliko imali vlasti,
moći i ugleda, čeznuće za makar samo malo talenta, kojeg je priroda tako
izdašno podarila nekoj protuvi. Sanjaće noćima da je pronađen lek za netalentovane
- talentin u kapljicama i da su otkupili
ceo kontigent!
Zato, ako imate malo
talenta, nemojte to nikom otkrivati, čak ni rođenom bratu koji ga nema, a
rodila vas ista majka! Krijte talenat kao zmija noge, a kad vam kažu da ste
talentovani, pravdajte se da je to potpuno slučajno, da je po sredi neka zabuna
i da ste netalentovani baš kao i većina ostalog sveta."
Momo Kapor: "Ispovesti"
Fotografija sa neta
Нема коментара:
Постави коментар