U potrazi za izgubljenim brojem 19 i godinama koje su pojeli termiti
U dnevniku
koji svakodnevno pišem od punoletstva na ovamo (sačuvano je samo poslednjih 9 ili
10 godina) ostaće zapisano kako su
pojedinci prodali veru za večeru.... Ostaće i zapisi o koječemu, mnogočemu i
svačemu pa i o tome kako se dodeljuju nagrade i priznanja po principu ja tebi
ti meni. Ostaće i nastavak, na blogu započetog pisanija, o (ne)postojećem broju
19. Sve će to ostati i sačekati neko bolje vreme za objavljivanje, jer sada su
fitilji svima kratki, a mnogi nose u jednoj ruci slamu u drugoj vatru.
Poslušaću
upozorenja i preporuke nekoliko drugara koji su mi skrenuli pažnju na moguće
posledice i zloupotrebe za neka politička prepucavanja, zato ću ovde prekinuti
seriju tekstova koje sam već napisala, jer ovo apsolutno nema veze sa
politikom. Ovo je trebalo da skrene
pažnju na nemar, neodgovornost, nekorektnost i neprofesionalnost ljudi koji ne
bi smeli ni jednu od tih negativnih osobina da imaju ako se bave iole
odgovornim poslom.
Ono što dugujem i
sebi i vama je da javno napišem otkuda moj revolt i evo upravo ću to i da
uradim:
-
Komisija
koja je odlučivala o tome ko će i koliko sredstva da dobije za projekte iz kulture za 2017.god u Izveštaju je dala informaciju da su se dogovorili da
obrate pažnju samo i jedino na kvalitet, a da će onima koji imaju tehničke
nedostatke skrenuti pažnju na iste.
-
U
tom istom Izveštaju su i nosioci i nazivi projekta svih učesnika konkursa
-
U
tom istom Izveštaju nedostaje br. 19 ( poslednja i pretposlednja strana) tako
da se ne zna čiji se još projekat finansira iz budžeta odvojenog za kulturu
-
Upoređujući
ovaj izveštaj sa rešenjem za 2016. godinu uočljivo je da su pojedini nosioci
projekata konkurisali i značajna sredstva dobili i u prošloj i u ovoj godini (
književnost je zastupljena sa izuzetno malo sredstava) za projekte koji su
prilično diskutabilni ( na primer: Fotokopirnica koja je za dve godine 2 puta
sredstva dobila, ukupno 795950 i jedna Prodajna galerija koja je za 2 godine 5 puta
sredstva dobila ukupno 2,5 miliona, a dva od finansiranih projekata nose
naziv:“Godišnji program Galerije...“).
Ništa od ovoga
napred napisanog ne bih uočila da komisija nije našla za shodno da u zvaničnoj
Izjavi napiše da su odbijeni projekti nekvalitetni. Pošto iza mog rukopisa ( za
ostale odbijene projekte nisam upoznata) stoji recenzija kao i pismene i usmene
preporuke književnih kritičara (onih koji su roman pročitali), poznatih i
priznatih kritičara čija reč ima težinu, tražila sam dopunu objašnjenja u čemu
se ogleda nekvalitet.. Objašnjenje koje sam
dobila (kao preporučenu poštu) sadrži informaciju da nije u pitanju nekvalitet
nego nepotpuna dokumentacija kod konkurisanja. Kada sam skrenula pažnju da su u
samom Izveštaju naveli da je takva mogućnost isključena i da je postojala
mogućnost da se dopuni dokumentacija, da imam informaciju da su neki nosioci
projekta dopunjavali dokumentaciju, tada sam dobila usmeni odgovor da nisu mogli da otvore CD koji sam poslala (???), a samim tim da nisu roman ni pogledali, a kamo li
pročitali.
Zahtev koji sam mejlom
uputila Komisiji je da javno iznesu demanti u vezi dela izveštaja gde stoji da
su svi odbačeni projekti nekvalitetni jer očigledno to nije slučaj sa romanom
koji sam im dostavila, romanom koji, koliko je meni poznato, prvi put u našoj
književnosti piše o čedomorstvu iz ugla žene koja je čedomorstvo počinila, taj zahtev stoji ( za sada bez odgovora, uprkos pismu u kome su napisali i potpisali da rukopis nije iz tog razloga odbijen)
Da imam mogućnosti
verovatno bih tražila i obrazloženje zašto su roman odbacili, a da ga nisu ni pogledali,
a kamo li pročitali. Da imam mogućnosti verovatno bih zahtevala da se objavi
ime onoga ko je odlučio da samo na osnovu imena i prezimena na koverti ( u kom
je bio projekat kojim se konkuriše), ime onoga ko je preko kolena prelomio i rekao: Ovo neće biti finansirano. Da
imam mogućnosti verovatno više ne bih koristila pseudonim koji sve češće
koristim „Nevidljivi pisac“, jer zahvaljujući ovim i ovakvim odlukama i
izveštajima moje pisanije će biti sklonjeno od čitaoca i od njihovog suda.
I za kraj da
napomenem. Ovo nije upućeno Gradu koji je nekoliko puta ranije sufinansirao
moje zbirke pesama, ovo je direktno upućeno komisiji, koja posao koji joj je
poveren, nije odradila odgovorno i profesionalno, komisiji od koje tražim i
zahtevam javni demanti u vezi (ne)kvaliteta mog romana kao i informaciju ko je
nosioc projekta pod brojem 19.
Za sada je ovo
jedini način moje borbe jer komisija nije našla za shodno da do sada (iako je
imala dovoljno vremena) niti Izveštaj demantuje niti na mejlove koje sam
poslala da mi odgovori.
Nada Petrović
PS: Zahvaljujući ovoj komisiji i sličnim komisijama koje odlučuju da li ćemo ili nećemo opstati u poslu ( bilo koji posao da je u pitanju, kod mene je slučaj da je to građevina i književnost); zahvaljujući njima nastala je pesma Glas iz nutrine.
PSS: Da mi je kojim slučajem majka živa sad bi me posavetovala: „Ćuti, dete, ćuti. Vrana vrani oči ne vadi“, da sam ko što nisam pa da na nepravdu prećutim, pomirila bih se s konstatacijom drugara koji kaže da „Onaj ko je ispod kriške njegovo je da jede kruške“, ili sa kolegom koji ume ponekad da promumla: „Ko presipa med taj kašiku i prste oliže“. Da je majka živa možda bih i prećutala, ako ne zbog sebe onda zbog nje, ovako sam morala, jer da sam na usta oćutala na lakat bih progovorila.
Neka ćute oni koji mogu, koji žele, koji moraju... Nepravde će biti dok je sveta i veka... Naša je odluka da l' ćemo nepravde prećutati ili ćemo pokušati da se za pravdu izborimo. Ja sam u datim okolnostima izabrala svoj put. A vi?
Okreni, obrni, zemaljski dani teku. . Moja deviza je: Za sve postoji popravni sem za život... Znači: Idemo dalje.
PS: Zahvaljujući ovoj komisiji i sličnim komisijama koje odlučuju da li ćemo ili nećemo opstati u poslu ( bilo koji posao da je u pitanju, kod mene je slučaj da je to građevina i književnost); zahvaljujući njima nastala je pesma Glas iz nutrine.
PSS: Da mi je kojim slučajem majka živa sad bi me posavetovala: „Ćuti, dete, ćuti. Vrana vrani oči ne vadi“, da sam ko što nisam pa da na nepravdu prećutim, pomirila bih se s konstatacijom drugara koji kaže da „Onaj ko je ispod kriške njegovo je da jede kruške“, ili sa kolegom koji ume ponekad da promumla: „Ko presipa med taj kašiku i prste oliže“. Da je majka živa možda bih i prećutala, ako ne zbog sebe onda zbog nje, ovako sam morala, jer da sam na usta oćutala na lakat bih progovorila.
Neka ćute oni koji mogu, koji žele, koji moraju... Nepravde će biti dok je sveta i veka... Naša je odluka da l' ćemo nepravde prećutati ili ćemo pokušati da se za pravdu izborimo. Ja sam u datim okolnostima izabrala svoj put. A vi?
Okreni, obrni, zemaljski dani teku. . Moja deviza je: Za sve postoji popravni sem za život... Znači: Idemo dalje.
Храбро, имаш подршку колега, мора да се изјасне о грешкама Комисије!Ако се не изјасне значи да они нису ни одлучивали него нека "СИЛА"изнад њих која и не жели да се "правда"јер би се сазнало да јој није било место да у име комисије одлучује! Чисти интерес нечији преовлађује када се анализирају ставке за шта су дали народне паре!Нека им служе на час. да ли постоји у самој структури власти нека врста контроле како се и за шта дају паре????????
ОдговориИзбришиИмам доста штампарских грешака:служи, не служе. После тачке код упитне реченице треба велико слово Д( Да ли, не да ли). Извињавам се Надо што сам под оваквим стресом(Због болне истине)писао коментар!
ИзбришиKoliko je meni poznato nikada se niko do sada javno nije pobunio. Negodovanja je bilo i ranije kao i sada, ali sve u četiri oka ali su zato javno ćutali jer su se bojali, nisu hteli da se zamere, nisu hteli da dobijaju minuse za neke sledeće projekte ili su mislili da ništa neće da postignu, da je sve uzalud. Ćutala bih i ja sada da nisu javno objavili nekvalitet ili da je u žiriju bar jedno ime postojalo koje je moglo recenziju da pobije. Ćutala da mi, kasnije nisu dostavili da nije to u pitanju nego... To nego piše u samom tekstu... Ćutala bih jer lakše je ćutati nego se zamerati...U svoje ime bih ćuta ali nemam prava da ćutim u ime svih onih koji su rukopis čitali, koji su mi dali recenzije i preporuke za objavljivanje.
ИзбришиDa sam na nekom bitnom mestu koje se plaća iz budžeta verovatno bih nakon ovoga podnela ostavku, ali pošto sam samo Nepoznati pisac, jedino ovo i ovako mogu. A nepoznat sam pisac zahvaljujući ljudima koji su zaseli na ona mesta odakle mogu da odlučuju o kome će vest i koja da se objavi. Za poslednje 4 moje objavljene knjige ni jednom nigde ni za jednu u celom KG nije obnarodovano da je objavljena, ni jedna kritika niti osvrt, čak ni slovce (na primer osvrt Milijana Despotovića godinama mi stoji u fioci i nije ugledala svetlo dana)... A zašto je to tako potpuno mi je jasno: Zbog principa ja tebi ti meni i njihovog uverenja da im nikada neću zatrebati. Uostalom, kome trebaju Nevidljivi pisci?
Eh, moja Nale! Kažu šut s rogatim ne ide. Mada su ovde rogati mnogo orogatili. Nisam faktor, ali imala sam prilike da pročitam tvoj roman u rukopisu i zadivljena sam. Retko je danas tako nešto videti. Ti si izgubila time što ti nisu pomogli, ali naša književnost, koja je i onako ponekad za diskusiju, izgubila bi mnogo više kada se ova knjiga ne bi objavila. Samo se nadam da će biti onih koji umeju da prepoznaju kvalitet. Srećno ti u tome!
ОдговориИзбришиSramota me je njihovog bestida... I dezinformacija... Sramota me je našeg ćutanja. Sramota me je naše mutavosti na nepravdu...
Избриши