„Međaš kao ivična
metafora
Bitno je za svakog
stvaraoca da poseduje naglašen personalitet: Bez obzira na stepen
pismenosti i spretnosti, trabanti nikada
ne mogu da nadoknade manjak orginalnosti i talenta: Za razliku od njih,
kragujevačka pesnikinja Nada Petrović ne mora da brine za posebnost i
autentičnost, jer su joj, besumnje i bespogovorno, obe crte veoma svojstvene.
Svojom drugom knjigom stihova „Raskućene reči“ ona je skućila književnu građu i
uspostavila svoju poetiku, sažetu u tri reči – samorodan, izvoran pev. „
Ovo je početak
književne kritike koju je napisao Radomir Mićunović za moju drugu zbirku
pesama: Raskućene reči“... i koja je objavljena u UM (Unus Mundus) br.27-28. (
na strani 207, 208 i 208).
Нема коментара:
Постави коментар