Укупно приказа странице

недеља, 23. април 2017.

Nada Petrović / Amanet...


Amanet...

O travi, o vodi, o suncu i vinu,
o brabonjcima, balezi, izmetu, kalu,
o svemu i ni o čemu,
o rečima i ćutanju,
o rukama koje udaraju,
o prstima koji miluju,
o odlascima i vraćanju,
o traženju i gubljenju,
o bilo čemu i svačemu,
i iznova ni o čemu...
Zapisivači iz obesti,
iz navike,
iz potrebe da ih čuju,
iz osećanja da jedino tako postoje,
zato što moraju, žele, ili nešto treće,
gutači vremena i prostora pre nego što koraknu,
osvajači svemira i sećanja,
guslari na raspredenoj žici prošlosti,
sanjari pred kapijama budućnosti,
igrači na žici iznad ambisa prolaznosti,
smrtnici koji kopaju grobove za druge,
kopači grobova za sebe...
Zato i ne samo zato,
ne držite govore kada odem,
duša tada postaje svetlost, iskra ili varnica,
koja ne prepoznaje i ne priznaje reči,
tada neće da bude važno,
da li će na spomeniku da piše
tucač kamena ili pesnik.

                                                        Nada Petrović


2 коментара:

  1. Ако одем
    нека се ћути
    као пред олтаром,
    добра не доносим ником
    што одлазим.
    Нека ме пусте
    тим нека ме почасте даром! У "Тиховању" 2005. записах.

    ОдговориИзбриши