Укупно приказа странице

четвртак, 6. април 2017.

Nada Petrović / U potrazi za izgubljenim brojem 19....


U potrazi za izgubljenim brojem 19.... 


Sretnem pre nekoliko meseci drugaricu, učiteljicu. Krenemo o svemu i svačemu pa stigosmo i o novom naraštaju. Reče da su mnogi roditelji svoju decu upropastili, detinjstvo im oduzeli, da su u njih usadili takmičarski duh umesto druženja, pa umesto solidarnosti buja ljubomora i sujeta. Još dodade da ne može biti gore, a ja, kao svaki optimista, rekoh joj da može, i te kako da može, na šta mi ona, kroz glasan smeh, zatraži da joj kažem konkretan primer, jer bez primera se ne važi.
I tako započe priča uz kaficu jer za više ni ona ni ja nismo imale para. Toliko nam dobro ide da se pomalo stidimo. Ona sa platom od koje može sebi da kupi svakog meseca bluzu na rasprodaji u „Sechond handu“...

Kako li se Sechond hand  po naški vika ne znam šta da vam kažem, sem možda polovna roba, ili kako bi baba Gida rekla, da su to one džopke što su posle mrtvaka ostale. Nikako ne bih mogla da joj objasnim da je ta polovna garderoba sada In, Cool, Super... Ma ni to ne bi razumela, te strane reči koje potiskuju naše, zbog kojih ćemo na srpskom umeti jedino da ćutimo. Ne bi razumela ni to da se sad oko boljih delova takve garderobe žene grabe, još manje bi poverovala u bruku da su se ne tako davno zbog markiranog komada dve gospođe pobile... Verovatno joj ništa od toga ne bih ni zucnula no bi joj samo rekla: Baba, toliko je tih prodavnica sa nošenom robom i toliko tih polovnih krpa i krpica, da je tako kako zboriš većina od onih koji su nas bombardovali bi davno bili u parceli metar sa dva...
U gde ja odo, daj da se vrnem, da se ne raspem na sve strane ko što se rasipa kad se iz svog džepa ne vadi). Rekoh li da moja drugarica nakon plaćanja komunalija i odvajanja za hranu jedino gaće kupuje nove a sve ostalo u onom, kako ono beše se zove, aha, „Sechond handu“? Jes rekoh i ne samo što to rekoh nego i zapisah, al’ ne pomenuh da ja ni tolko ne mogu, da sam čak i račun u banci stavila u stanje kliničke smrti, a kako drugačije, kad sam na Birou, ovako mlada i zelena sa samo 26 i kusur godina radnog staža.  Znači dođe vreme da budemo gologuzani, jedenom ranije je na tu istu temu komentarisala ta moja drugarica, učiteljica, na ivici suza. Šta nas briga, nije smak sveta, udri brigu na veselju, tešila sam je i znajući da voli konkretne primere započela priču o našim bakama, o tome kako one  gaće nisu nosile ali da zbog toga nisu pobolele i pre vremena se na onaj svet preselile, nisu zbog golog dupeta no su se izarčile u mladosti od dobrog života i još bolje rane...
 Opet ja skrenuh u stranu. Ma bilo bi čudo da čovek ne skrene kada konkretan primer traži. Primer za šta? Kako za šta? Za sujetu, sebičnost i ljubomoru. Pa evo primera, rekoh joj, evo kad si se za to ko pijanac u’vatila. Najočigledniji su pisc, možda ne svi ali mnogi od onih za koje znam. Kako pisci, pita očiglrdno primerom iznenađena. Lepo, baš oni, za to imam i dokaz: Niko mi od svih njih koji su me znali nije dojavio za konkurs na kom se dodeljuju parice za pisanija, niko iako većina zna da sam van tih tokova, ali da mi je komp pun rukopisa ko šipak koštica. Konkurencija, uvek je dobro kad je jedan manje, promrmlja  ona. Jes vala nisu svi budale ko što sam ja, jer ja bih okrenula sve brojeve koje u adresaru imam i svima bih dojavila, odgovorih joj još jednom proveravajući da li sam sve što su tražili za konkurs spakovala.
Tada sam joj delić ispričala verujući da neće biti nastavka, ali izgleda da sam se debelo zajebunila (upss, izvinte me što psujem). Ima nastavka, i predjelo i glavno jelo i salata i desert... Svega ima samo kako za koga. O tome svega i kako za koga sledi nastavak. A sve se vrti oko nevidljivog broja 19 (lažu oni koji kažu da je bitan broj 22. Lažu kad vam kažem. Ne uvek i ne po svaku cenu).
                                                                     Nada Petrović




PS: Tek sad vidim da će sve ovo biti ko španska serija. Ako je samo predaja rukopisa zauzela celu epizodu, koliko li će strana biti do kraja? Verujte mi da ni sama nisam sigurna. Nije se ovaj rijaliti završio, da bih znala. Ali ono što znam je da su se negde zagubili broj 19 i 531000 dinara. Famozni broj 19 koji tražim.  Tražim iako sam svesna da će isto biti kao sa onim loto izvlačenjem gde je broj 21 izvučen pre izvlačenja. Kad kažem isto to znači da nikom odgovornom, po ustaljenoj navici, neće da fali dlaka sa glave. Ali o tom potom, ovozemaljski život i bez pravde i bez pravice se nastavlja... Idemo dalje...


                                                        Nada Petrović

PSS: Za one koji nisu upoznati, ispod svakog markiranog dela stoji veza, do onog dokumenta ili snimka na koji se ta reč ili tekst odnosi.

4 коментара: